Povijest Kupresa
Po svom geostrateškom položaju Kupres je bio zanimljiv mnogim osvajačima, pa tako i ovim zadnjima. Svi su pokušali, međutim, nitko nije uspio. Svi su više ili manje vremena nad njim vladali, ali niti jedni savladali. Kupres pripada onomu tko ga voli i gradi, ali ne onomu tko ga ruši. Kupreška povijest je i slična i različita sa poviješću susjednih gradova. Ali je ipak njegova sudbina drugačija od njihovih.
Kupres je naseljavan, po arheološkim otkrićima prije otprilike 3000 godine prije Krista, tj. u novije kameno doba. Naš najpoznatiji arheolog, pokojni Đuro Basler, govoreci i pretpovijesnim gradinama u Bosni, navodi neke iz okolice Kupresa kao posebno značajne. „Većina gradina smještena je po rubovima većih polja, a na pristancima bregova koji ih okružuju...Prikrajci Kupresa, Glasnica...čijem se pogledu ne može oteti ni jedan zakutak. Naročito su gradinama bili osigurani prolazi, kao što su Ravanjska Vrata na Kupresu. To radi strateškog osiguranja okolice“.
Ime Kupres spominje se prvi put i to kao naziv za čitavi kraj u darovnici posljednjeg bosanskog kralja Stjepana Tomaševića, izdanoj na Bobovcu 18. rujna 1461. U toj darovnici svom stricu Radivoju, za pomirbu s njim, prije samog pada Bosne pod Turke, piše kralj: „...Zato mu otvorismo milost našu gospodsku i dasmo mi i darovasmo našim dobrim i dobrovoljnim darom i zapisasmo tim nasim otvorenim pismom pod naše velike visuće obistrane zakonite pečati: ...i na Kupresu selo Prosik sa seli koja se njemu pristoje s pravim mejaši i kotari. ...“Danas ne postoji selo koje bi se takvo zvalo, ali to se ime sačuvalo u nazivu predjela Prosik izmedju Ravne gore i Mosora iznad Novog sela i Blagaja; njim prolazi put kojim se je išlo u Janj pa dalje do Plive i Jajca.
Kupres pod Hrvatskim vladarima
Dolazak Hrvata, kao vojnički i politički organiziran narod, iz svoje stare postojbine, Bijele Hrvatske, pobijedivši Avare (Obre) nastanjuju se po „carskoj zapovijedi“, kako veli Porfirogenet, u današnjim krajevima i osnovali svoju državu na Jadranu. Ova država kao i ona prva su se isto zvale: Bijela Hrvatska, koja se prostirala od Cetine do Zrmanje i dalje u unutrašnjost preko Livna, Duvna, Kupresa, Uskoplja i Plive i uz istoimenu rijeku. Kupres je pripadao staroj hrvatskoj župi Hlivno. Cijela njegova visoravan zvala se Vrhovine. „Ti su krajevi „od korena“ tj. od početka (dolaska Hrvata) bili dobro hrvatskih vladara.“Ovo potvđuje i kralj Ljudevit, šaljući 24 „rotnika“ (porotnika), koji su ispitivali sve predstavnike tih krajeva, u pismu koje su jednodušno napisali pod zakletvom, kažu: „Gospodine, od korena niciere ino nie Hlivno i grad Bistrički od Zavoda počinše do Vrhovine nego tvojega prvoga i sada tvoje...“Osim naziva Vrhovine, koji se odnosio samo na Kupres, dobiva on još jedan naziv: Tropolje, koje je širi pojam i odnosi se na dijelove okolo Kupresa. Ime Vrhovine Kupres nosi od 7. stoljeća pa do godine 1326. kada je Kupres za vlade Stjepana II priključen Bosni. Tad Kupres dobiva ime Završje, koje je nastalo po razvodnim vrhovima, koji su dijelili bosanske zemlje....od zemalja kraljevine Hrvatske i Dalmacije. Završje su nazvali bosanski vladari i Zapadnim stranama, gledajući na njih iz središta države stare Bosne.
Prije samog pada Bosne pod Turke za kralja Stjepana Tomaša, kao zadužbina žene mu kraljice Katarine, sagrađena je 1447. crkva presv. Trojstva u mjestu Vrilima.
Stara postojbina Hrvata, Bijela Hrvatska, ležala je sjeverno od gorja Kar
pata, oko gornje Visle. Nakon seoba u VI. i VII. st. jezgro i kolijevka hrvatske države na obalama Jadranskog mora zvala se opet, kao i nekada na sjeveru, Bijelom Hrvatskom. Ta se prostirala od Cetine do Zrmanje, a dalje u unutrašnjost išla je preko Livna i Duvna do razvodnog gorja između gornjeg Vrbasa i Bosne obuhvaćajući stare župe Hlivno, Plivu, Uskoplje i Pset. Hrvatskom vladaju najprije knezovi, a kasnije, od Tomislava (925. godine) kraljevi.
pata, oko gornje Visle. Nakon seoba u VI. i VII. st. jezgro i kolijevka hrvatske države na obalama Jadranskog mora zvala se opet, kao i nekada na sjeveru, Bijelom Hrvatskom. Ta se prostirala od Cetine do Zrmanje, a dalje u unutrašnjost išla je preko Livna i Duvna do razvodnog gorja između gornjeg Vrbasa i Bosne obuhvaćajući stare župe Hlivno, Plivu, Uskoplje i Pset. Hrvatskom vladaju najprije knezovi, a kasnije, od Tomislava (925. godine) kraljevi.
Kupreški kraj spadao je starohrvatskoj župi Hlivno. Cijela njegova visoravan zvala se Vrhovine i dijelila se na Hlivanjske Vrhovine, koje su zahvatale Donji i Gornji Kupres; Vukovsko je s Ravnim sačinjavalo Duvanjske Vrhovine, a Hrbljine i predjeli oko Vitoroga zvali su se Glamočke Vrhovine.
I Zapadne strane (Završje ili Tropolje; starohrvatski naziv za livanjski, duvanjski, glamočki i kupreški kraj) su do pada bana Mladena Šubića (1322.) bile sastavni dio kraljevine Hrvatske i Dalmacije. U borbama za ostavštinu svrgnutog bana (1324-1326.) livanjski se vojvoda Mihovilović borio protiv bosanskog bana Stjepana Kotromanića, što je znakom, da mu nije bio podanikom. Promjena je nastala godine 1326. kada je livanjski kraj pripojen Bosni, kako se čini, mirnim dogovorom livanjskog vojvode Juraja Mihovilovića s banom Stjepanom II. Kotromanićem. Godine 1356. Ljudevit Veliki je vratio izgubljene krajeve kraljevini Hrvatskoj, što je ostalo do Ljudevitove smrti 11. rujna 1382. Tada su ponovno ovi krajevi priključeni Bosni i ostali sve do njezinog pada pod Turke. Kupres je dijelio sudbinu Livna...
Maak jouw eigen website met JouwWeb